“58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca Damir Markuš
Šifra: x165-71
Dostupnost artikla: Artikl nije dostupan
Autor
Damir Mađarić
Uvez
Tvrdi
Izdavač
UBSDRHL Hrvatski Leskovac
Godina izdavanja
2015
Stranica
247
Stanje
Rabljeno / Odlično očuvano 10/10
30,00 €
Proizvod trenutno nije dostupan
Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
“58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca Damir Markuš
Vukovarski branitelj i dragovoljac Domovinskoga rata te bojovnik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Damir Markuš zvan Kutina odlučio je 24 godine nakon vu-kovarske bitke objaviti memoarsko djelo pod naslovom “58”. HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca. Prva knjiga o postrojbama HOS-a napisana je na 247 stranica, a sadrža-va 107 fotografija samih suboraca koje šira javnost do sada uglavnom nije imala prilike vidjeti te fotografija preuzetih s internetskih stranica. Namijenjena je svim građanima, braniteljima i budućim naraštajima da se ne bi zaboravili teški trenuci stvaranja samo-stalne Republike Hrvatske. Njome se zbog nedostatka primarnih izvora mogu koristiti i povjesničari i studenti kao sekundarnim izvorom, ali može se dobiti i rekonstrukcija bitke za Vukovar pisana iz perspektive samoga sudionika. Zbog prilično negativna i ispolitizirana stava prema postrojbama HOS-a, koji je aktualan i danas, autor vlastitim svjedočenjima i proživljenim situacijama demistificira priču o toj postrojbi.Sam naziv djela govori o sadržaju, o 58 dragovoljaca HOS-a koji su se uputili u obranu Vukovara kada su iz njega mnogi bježali da bi spasili svoje živote. Knjiga je vrijedna i zbog toga što se autor, osim vlastitim, koristi sjećanjima i izjavama suboraca, rekonstrukcijom događaja povjesničara Tomislava Šulja, koji se posvetio istraživanju “Samostalne satnije HOS Vukovar”, ratnim izvješćima novinara Radija Vukovar Siniše Glavaševića, ali i sjećanjima neprijateljskoga vojnika Gorana Ivankovića, koji je napi-sao knjigu Vukovarski dnevnik. Poglavlja su otprilike strukturirana kronološki, iako sadržaj u njima nije jer, kao što i sam autor kaže, događaje je opisao redom kako su mu sjećanja dolazila, budući da mu je tada u Vukovaru svaki dan bio isti.Na početku knjige posveta je autorovoj majci, koja nije doživjela njezino izdanje. Slijedi dio “Njima u spomen” (str. 7 – 9), u kojem Markuš ostavlja sjećanje na poginu-le suborce, a knjigu posvećuje njihovim obiteljima i svojim preživjelim suborcima te ostalim braniteljima i budućim naraštajima. Predgovore za knjigu napisali su povjesni-čari dr. sc. Ante Nazor (str. 10 – 11) i Tomislav Šulj (str. 12 – 15).Uvod u glavnu temu poglavlje je “HOS” (str. 17 – 26), u kojem autor piše općenito o ustrojavanju HOS-a kroz Hrvatsku stranku prava (HSP). Od 58 pripadnika koji su otišli u obranu Vukovara 25 ih je poginulo, a od preživjelih je gotovo svaki ranjen, neki i više puta. Markuš donosi izjave suboraca koji opisuju dolazak i djelovanje postrojbe HOS-a u Vukovaru i Bogdanovcima. Civili koji su upoznali HOS-ovce i proživljavali teške trenutke s njima imaju za njih samo riječi hvale. Nezasluženo ih se zapostavlja i ne spominje, a dali su golem doprinos u obrani Vukovara. Autor u ovom poglavlju donosi tekst Tomislava Šulja, koji piše o ustrojavanju HOS-a. U njemu se ističe da su HOS-ovci na ratišta diljem zemlje otišli dragovoljno, nisu se zamarali ideologijama i jedino im je bilo bitno obraniti Hrvatsku. Iako ih politika želi prikazati kao paravojsku, “moderne ustaše”, jer su nosili amblem na kojem je pisalo “Za dom spremni”, zane-maruje se da su bili podređeni zapovjedništvu redovne Hrvatske vojske. Vukovarska satnija HOS-a bila je podređena zapovjedništvu 204. brigade Vukovar.