Name: Zagrebačka Biblija - Stari i Novi zavjet (1968. godina)
SKU: BIB-53
Price: 40 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Zagrebačka Biblija - Stari i Novi zavjet (1968. godina)

Zagrebačka Biblija Zagrebačka Biblija iz 1968. godine pojavljuje se kao četvrti cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik, a prvi tiskan u Hrvatskoj i to u Zagrebu. Društveni je izdavač u tadašnjem komunističkom sustavu objelodanio hrvatski prijevod Biblije načinjen iz originala, prema uzoru na Jeruzalemski Bibliju (La Bible de Jérusalem). Drugi vatikanski koncil, koji je zaklopio vratnice u vatikanskoj bazilici 1965., zov je na povratak izvorima, Svetom pismu i crkvenoj predaji. A u nas nema Biblije, kako se veli, ni za lijek. Promišljanja da se tomu doskoči bezizgledna su. I tada se događa čudo, zvano Zagrebačka Biblija. Čudo je da 1968., kada vrije vrijeme od lijevih, vjeri nesklonih uvjerenja, kada u nas vlada vlast koja sustavno potiskuje vjeru, popuštajući povremeno uzde, u Zagrebu, u Hrvatskoj, izlazi Biblija. I to na pobudu takozvanoga društvenog iliti državnog izdavača Stvarnosti. To, kako bi se reklo, nitko nije mogao ni u snu pomisliti. Stvarnost potkraj 1966. i početkom 1967. godine poziva bibličare Katoličkog bogoslovnog fakulteta da pripreme prijevod Biblije, onoga fakulteta koji je prije petnaest godina de facto, ne i de iure, isključen iz Zagrebačkog sveučilišta. Znakovito je da baš na Bogojavljenje 6. siječnja 1967. ključna osoba u čitavoj stvari, o čijem blagoslovu ovisi ulazak katoličkih bibličara u pothvat, zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Šeper prihvaća dobačenu rukavicu u razgovoru s bibličarom Bonaventurom Dudom i Ivonom Ćukom i daje suglasnost da se u suradnji katoličkih bibličara i izdavača Stvarnosti pripremi prijevod hrvatske Biblije. Za desetak dana, 17. siječnja, u sjedištu izdavačke kuće Stvarnost bibličar Bonaventura Duda predlaže da se u rad oko hrvatskoga prijevoda Biblije uključe i književnici. To je sugovornike, književnika Juru Kaštelana i ravnatelja Stvarnosti Ivana Košutića začudilo i obradovalo. Kaštelan će predložiti da se ne pozivaju u krug suradnika književni klasici, jer će sporo raditi, već nadobudni mladi književnici. A izbor nije išao prema ključu vjerske podobnosti, nego samo po stručnosti, tako da su u red književnih suradnika ušli vjernici, ali i stručnjaci koji nisu vjernici. Oblikovalo se uredništvo: glavni su urednici sveučilišni profesor Jure Kaštelan, književnik, član Izdavačkog savjeta Stvarnosti, i sveučilišni profesor Bonaventura Duda, bibličar, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Urednici su pak Josip Tabak, književnik, i Jerko Fućak, bibličar. Okupljeni su književni suradnici: Branko Brusar, Olinko Delorko, Filibert Gass, Marko Grčić, Stjepan Hosu, Jure Kaštelan, Božo Kukolja, Tomislav Ladan, Nikola Milićević, Zvonimir Mrkonjić i Ante Sekulić. Tu su bili i Nikola Šop i Ton Smerdel. Krug biblijskih suradnika tvorili su Bonaventura Duda, Jerko Fućak, Ivan Golub, Ante Kresina, Janko Oberški, Ljudevit Rupčić i Celestin Tomić. Ivan Golub je, držeći se svoga stajališta – kad je čovjek na nekom položaju, treba unapređivati mlade i nagrađivati stare – predložio urednicima Zagrebačke Biblije u nastanku da se u posao uključi i nadobudni bibličar Adalbert Rebić, koji je tada u Rimu na Papinskom biblijskom institutu završavao studij biblijskih znanosti, a glavni urednik Bonaventura Duda je to prihvatio. Jezični suradnici bili su Marko Grčić, Jure Kaštelan, Zvonimir Mrkonjić i Josip Tabak, kojemu je bila povjerena generalna lektura sveukupne Biblije s uvidom u hebrejski izvornik. Ispraviteljem/korektorom otisaka prijevoda Biblije bit će visoko savjestan i neumoran Stjepan Hosu (nekoć Golubov gimnazijski profesor). Prvoga svibnja 1967. počeo je rad oko prevođenja Zagrebačke Biblije. Znakovito na crkveni blagdan Josipa radnika, svjetovni dan rada, započinje rad oko Biblije, suradnički rad klerika i laika, književnika i bibličara. Znan je početak rada – terminus a quo. Je li određen ili barem predviđen kraj rada – terminus ad quem? Jest. Tomislav Ladan je u vezi s rokom pripreme Biblije rekao: »Ne za nekoliko godina, nego za jednu godinu, ali početi s radom ne sutra, nego danas. Inače će se prăvo raditi tek posljednje (jedne) godine. Pa radimo to sada ove godine.« A sam rad? Kao polazišna točka usvojeni su rukopisni prijevodi. Podloga je rukopisni prijevod pokojnoga profesora biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Antuna Sovića, uz iznimku Mojsijeva Petoknjižja Silvija Grubišića i Psalama Filiberta Gassa. Od tiskanih prijevoda preuzet je prijevod Pjesme nad pjesmama književnika Nikole Milićevića i Novi zavjet bibličara Ljudevita Rupčića. Kako je izgledala suradnja književnika i bibličara? Kao biblijski suradnik Zagrebačke Biblije Ivan Golub spominje poneko sjećanje: "Moja biblijska dionica bile su starozavjetne knjige Ezra i Tobija te sve biblijske knjige posvećene ženama: Ruti, Juditi i Esteri, knjiga o nježnoj Ruti, o hrabroj Juditi i o dovitljivoj Esteri. Ponosim se time. Književni suradnik na istoj dionici bio je Olinko Delorko, uz iznimku Knjige Ezrine, koju je književnički obradio Ante Sekulić. Podloga je bio Sovićev rukopisni prijevod. Njega je s jezično-književne strane obradio, da ne rečem ponegdje preradio, jezičar-književnik. Treba naime znati da je Sovićev prijevod s hebrejskoga uzoran što se tiče vjernosti izvorniku, ali neprihvatljiv i na kraju kad je trebalo tiskati (1939.) neprihvaćen što se tiče hrvatskoga jezika na koji je preveden. Nakon književničke ruke tekst dolazi u ruke bibličara koji ga uspoređuje s hebrejskim izvornikom. I budno pazi da pjesnička sloboda, licentia poetica, nije iznevjerila gdje vjernost izvorniku. S tog su naslova dva prijevoda Tona Smerdela i Nikole Šopa bili isključeni. Smerdel je svoj objavio. Šopov prepjev Jeremijinih tužaljki želim objaviti. Kako je hebrejski biblijski jezik nevelika leksika, a hrvatski, na koji se prevodi, obiluje istoznačnicama, prinos književnika bio je dragocjen, jer su za isto značenje predlagali uvijek drugu, ali istoznačnu riječ. I tako je tekst prijevoda bio i vjeran izvorniku i u duhu jezika na koji se prevodi – u duhu hrvatskoga. Bio je lišen zamornosti, jednoličnosti, ponavljanja jedne te iste riječi za jedno značenje." Složeno i višestoljetno pitanje naziva savez i/ili zavjet riješeno je s i-i. Biblija se naziva Stari i Novi zavjet, a u samoj Bibliji upotrebljava se izraz savez. Božje ime, u hebrejskom izvorniku četveroslovlje – tetragram JHWH, u Bibliji se piše Jahve. Osobna pak imena pišu se najvećma prema hebrejskom izvorniku, a neka prema Vulgati. Latinski prijevod, Vulgata, nema glas š, koji ima hebrejski izvornik. Imena velikih proroka su prema Vulgati Izaija, Jeremija, a ne hebrejski (Jirmijahu – Jeremija), a mali proroci pojavljuju se i u hebrejskom obliku kao Hošea. Ime Davidova oca u Bibliji se pojavljuje u hebrejskom obliku Jišaj, a ne u Vulgatinu latinskom Jesej. Spjev Kajetana Vičića Jesseides libri XII (Prag, 1700.) jedni nazivlju Jišajida, oslanjajući se na Zagrebačku Bibliju, drugi Jeseida, oslanjajući se na Vulgatu. Našavši se pred terminološkim odlukama Zagrebačka Biblija uz iznimku saveza išla je u kompromisna rješenja između hebrejskog izvornika i latinske Vulgate. Kompromisna rješenja, ali ne i kompromitantna.

Uvez	Tvrdi
Izdavač	Stvarnost
Godina izdavanja	1968
Stranica	368
Stanje	Rabljeno / Vrlo dobro očuvano 9/10

Zagrebačka Biblija - Stari i Novi zavjet (1968. godina)

Više od istog autora

Dnevnik anđela čuvara Carolyn Jess-Cooke

SNAGA PRAŠTANJA Everett L. Jr. Worthington

ANĐELI NAŠI NEVIDLJIVI PRATIOCI Sylvia Browne

Slične knjige koje bi vam se mogle svidjeti

Kur'an časni Hafiz Muhammed Pandža, Džemaluddin Čaušević

Sveta gljiva Andrija Puharich

Na granici mogućeg 1-6

Islam i muslimani u Hrvatskoj Ševko Omerbašić