Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Crna maslina Vesna Parun
Omalena knjižica stihova "Crna maslina", po zgusnutosti bolnog iskustva žene i pjesnikinje, intimnog stvaraoca i javnog radnika, jedna je od najvrijednijih knjiga hrvatske poezije uopće. Kao pjesnik ljubavi, Vesna Parun uvijek je više komemorator prošloga nego egzaltator sadašnjega. Ljepota njezinih erotskih stihova redovito je u onom tragičnom smirenju nakon ljubavi (post amorem exactum), kad su se strasti već uspokojile a ljubavnici razišli; i kad lirski subjekt, prepušten samoći na milost i nemilost, vidi stvari u njihovoj jezivoj prozirnosti: "kad neka druga žena grli ruke koje su nam darivale radost, a tuđe uši upijaju glas koji nam je značio život."
Crna maslina je treća pjesnička zbirka izdana u Zagrebu 1955., nakon "Zore i vihori" (1947) i "Pjesme"(1948), te je jedna od središnjih zbirki u njenom opusu. Sadrži 44 pjesme u kojima je tematski interes ljubav koja se zahvaća u trojstvu s rođenjem i smrću te postavlja suodnos s panteistički koncipiranom prirodom ("Djevičanstvo", "Rijeka i more", "Ljubomor", "Odsutnost" ).
Rabeći vizualizacijski postupak povezivanja slika, u najuspjelijim pjesmama zbirke "Usnuli mladić" i "Ti koja imaš nevinije ruke", dolazi do potpune sraslosti osjetilnoga i vizualnoga. U obje pjesme prisutna je težnja prema transcendiranju čulnog iskustva i svijeta, kao i nadvladavanju napetosti između strasti i bola, odnosno opreke kratkih trenutaka sna i zaborava te duljih trajanja trpljenja i bespomoćnosti, dihotomija koje prožimaju cijelu zbirku.
Motiv neprepoznatljivosti drugog javlja se u više pjesama u konkretnim inačicama nestrpljiva žednog putnika ("Bio je žedan"), noćnoga gosta koji prođe i nestane ("Nokturno"), nepoznanice na žalu ("Ljubav i mjesec") u dominantnom elegičnom tonu pjesama koje variraju između balade i tužaljke. Slobodan stih odlikuje bogatom metaforikom čija se harmoničnost zasniva na sintaktičkim i kompozicijskim ponavljanjima te se konstruira u kombinaciji vitalizma na tragu Vladimira Nazora i esteticističke poetike, pjevnosti neosimbolističkih poticaja, pa i povremene biblijske inkantacije, u čemu se osjećaju odjeci W. Whitmana i Tina Ujevića.
Poezija Vesne Parun zasnovana je na povezanosti pjesnikinjinih raspoloženja i pjesničkih slika izraženih uosobljenjem tih raspoloženja. Ova zbirka zauzima ključno mjesto unutar sveobuhvatne lirske filozofije ljubavi, očitujući dijalektiku vizija nevinosti i iskustava, ekstatičnosti i smirenosti lirskog subjekta.