Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
CRNE MISLI André Franquin
I tako se daleke 1977. autor Gastona nakon jednog od svojih nervnih slomova nakon desetljeća i desetljeća nasmijavanja brojnih čitatelja latio crtanja ‘Crnih misli’ (Idees noires). Iako stara četiri desetljeća ova zbirka crnohumornih priča spada u sam vrh devete umjetnosti i čudi me kako mali broj ljudi zna za nju. Ja sam znao, ali ih nikad nisam imao prilike pročitati … do nedavno. Isto kao što je ‘Alan Ford’ danas puno aktualniji nego u vrijeme kad je nastao (nesposobni policijski inspektor, korumpirani gradski vijećnici, jad, čemer, glad, prljavština …) tako su i ovi crnjaci savršen preslik vremena u kojima živimo. Svaka stranica je priča za sebe, a počinje nekim Franquinovim aforizmom koji je savršen uvod u priču (moj favorit je ‘snažna ljevica nije isto što i povratak komunista na vlast’)
Depresija, smrtne kazne, ratovi, samoubojstva, religija, politika, ekološke katastrofe iscrtane istim potezima tuša na koji smo navikli u ‘Gastonu’, ali crno bijelo i puno, puno mračnije. Generali koji igraju balote s kinder jajima, tehnološki napredne muhe koje kritiziraju ljudsku vrstu koja se dovela do samouništenja, a jedino lijepo što im je ostavila su prekrasni gradovi (sastavljeni od ljudskih lubanja), direktori koji gaze po glavama radnika, starac koji s prozora viče na gomilu političkih prosvjednika i zaziva povratak giljotine da bi na kraju prozor pao i njemu odrubio glavu …
‘Crne misli’ izlazile su kao dodatak magazinu ‘Spirou’ u razdoblju od 1977. – 1983. Nakon ukidanja tog dodatka objavljivane su u časopisu ‘Fluide glacial’, a 2001. sve su table u rodnoj Belgiji skupljene u strip album. Kod nas su objavljene u izdanju ‘Strip agenta’.
Ono što za kraj vrijedi spomenuti je citat Miroslava Krleže na zadnjim koricama koji kaže: “Kada sklopimo oči nakon što smo pročitali neku stranicu Franquinovih ‘Crnih misli’ i tama koja uslijedi je Franquinova”