Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Divna stvorenja Kami Garcia, Margaret Stohl
Ethan Wate ima 16 godina i jedva čeka da završi srednju školu i zbriše iz provincijskog Gatlina u kojem žive samo dvije vrste ljudi – glupi i oni koji su zaglavili. Pored toga, nedavno mu je poginula mama, a tata je upao u neku vrstu katatoničnog stanja koje podrazumijeva da živi i piše noću, a danju spava. Da nema Amme, njihove domaćice, najbolje gatlinske vidovnjakinje i posvećene rješavačice križaljki u New York Timesu, naoružane opakim jezikom, kuhačom i cijelim nizom oštrih pogleda, Ethan bi vjerojatno umro od gladi i pao razred, jer bi od dosade prestao ići i u školu.
No onda će u grad stići uragan Lena. Ili, preciznije, djevojka po imenu Lena Duchannes doselit će svom ujaku Maconu Ravenwoodu, čudaku koji živi na udaljenom imanju i od kojeg strahuje cijeli Gatlin. Lena nije tipična cura s američkog Juga: njezina kosa je crna i kovrčava, a ne plava; umjesto kratkih suknjica i topića nosi otrcane starke i oblači se u crno; umjesto da klepeće bezveze i očijuka, po cijele dane piskara u raskupusanu spiralnu bilježnicu i oko vrata nosi ogrlicu na koju je, čini se, natrpala svo smeće na koje je naišla u životu. Lena na priča mnogo, ali je u stanju na Gatlin navući oblake, izazvati oluju ili uragan, učas sunčan dana pretvoriti u biblijski potop. Lena je čarnica. I Lena je djevojka koju Ethan već mjesecima sanja, budeći se nakon tih snova znojan, mokar i često prstiju punih pijeska i zemlje, iako i dalje leži u svom krevetu…
Tako počinju “Divna stvorenja” Kami Garcije i Margaret Stohl (Naklada Ljevak, 2011.), roman u kojem divna stvorenja, pokazat će se, nisu uvijek tako divna. Ethan, pripovjedač u ovoj gotičko-nadnaravnoj sagi s američkog Juga, neće se ni snaći, a već će biti potpuno okružen čudnovatom svitom – čarnicima, naravnicom, kataklisticom, palimpsesticom, sirenom, sibilom, inkubima, iluzionistom i jednom, srećom bezazlenom, taumaturginjom. Pored toga, upozorava ga vječno oprezna Amma, mora dobro paziti da ne probuši rupu u nebu, jer bi se na njega mogao sručiti sav svemir.
“Divna stvorenja” prvi je u nizu od četiri romana iz serijala Čarničke kronike (Caster Cronicles), a Naklada Ljevak, hrvatski izdavač Garcije i Stohlice, u međuvremenu je objavio i drugi nastavak “Divna tama”. Treći dio, “Beautiful Chaos” (Divni kaos) objavljen je na engleskom krajem 2011. godine, a kao i četvrti, završni “Beautiful Redemption” (Divno iskupljenje) – objavljen krajem 2012. godine – čeka svoj hrvatski prijevod. Prva dva nastavka u kratkom su roku postali bestseleri New York Timesa, a “Divna stvorenja” ušla su 2010. godine i među finaliste za Morris Award, nagradu koju svake godine dodjeljuje Američka udruga knjižničara (ALA), konkretno njihova sekcija za mlade čitatelje (YALSA).
Činjenica da su knjižničari za mlade podržali “Divna stvorenja” uopće nije nebitan podatak, tim više što literatura za mlade (young adult) posljednjih godina bilježi takvu ekspanziju da je gotovo pa nemoguće pratiti sve nove naslove koji izađu. Velika tema mladenačke literature – trend koji i dalje ne bilježi usporavanje – ljubavne su veze s vampirima. Imate li kojim slučajem pored sebe tinejdžericu, nosa zabijenog u knjigu, gotovo možete biti sigurni da uzdiše i vrpolji se, ili samo tupo bulji u slova, jer upravo mašta o tome kako bi dala krvi Drakulinom mladunčetu. Vampirski ljubavni žanr nije na osobitoj cijeni kad je u pitanju kvaliteta, ali ako ste već počeli nabirati nos od predrasuda, sjetite se da ni vi u tinejdžerskoj dobi – osobito ako ste ženskoga roda – niste čitali bog zna što kvalitetnije (u dobi kad se bude hormoni najviše se, ne samo u čitateljskom smislu, konzumira fatalna ljubav).
“Divna stvorenja”, imajući sve ovo prije na umu, tu imaju veliku prednost. Iako je nesporno da je američki nakladnik tragao za nasljednikom sage “Sumrak”, a onda se poveselio kad je otkrio da tu ima i elemenata “Harryja Pottera” (jer čarnici su zapravo neki hibrid čarobnjaka i vještica), tinejdžerski roman Kami Garcije i Margaret Stohl nudi mnogo, mnogo više, pa je stoga razumljivo da ga američki knjižničari preporučuju široke ruke.
Najprije, naravno, tu je fatalna ljubav. Bonus je, i sreća ako imate više od 30 godina, što je pripovjedač muški lik, a ne ucivljeno žensko s glavom u oblacima koje po cijele dane mašta kad će on doći i odvesti je u neki bolji svijet. “Sumrak” je uplakanim tinejdžericama i njihovim mama lomio srca, ali je svakom zahtjevnijem čitatelju i kidao živce, osobito s drugim dijelom, u kojem glavna junakinja većinu vremena provodi na kauču ili u krevetu, depresivno čekajući da se njezin svjetlucavi vampir vrati i ipak joj prizna da ne može živjeti bez nje. Iskreno, nije baš neki model na koji biste htjeli da se ugleda vaša kći, zar ne? Lena Duchannes nije ništa takvoga i svakako bolje korenspondira s današnjim curama ili ih barem, ako nisu identične, pokreće da budu malo više frajerice, a malo manje plačljivice.
Ljubav njezinog života pametan je, priseban, zgodan i pažljiv dečko, kakvog bi doista poželjela ne samo svaka cura, nego i svaka majka, pa se tipičan roditelj niti tu ne treba brinuti, jer mu podmladak neće odrasti u uvjerenju da je prava, romantična ljubav moguća jedina s tipom koji je star par stotina godina i hrani se krvlju. “Divna stvorenja” izvrsno prikazuju i “pakao” srednje škole, godine u kojima klinci počinju odrastati i neminovno se uspoređuju sa svojim vršnjacima, pokušavajući biti cool i hype. Vi, naravno, želite da budu pametni i uravnoteženi i da imaju neku budućnost. Bez brige, društvo iz “Divnih stvorenja” ide u tom smjeru. Istodobno, prvi nastavak Čarničkih kronika daje im, sadržajno, i ono bez čega tinejdžeri ne mogu i ne bi niti trebali biti – mnoštvo avanture i zabave, uzbuđenja, magije, snova, ideala i mrvicu opasnosti.
Još dvije stvari mi se čine izuzetno bitnima – “Divna stvorenja” imaju sjajne sporedne likove, što pokazuje da autorice nisu pisale roman željne brze zarade, nego zato da zabave čitatelja i sebe. Macon Ravenwood, Amma, gospođa Lincoln, Ethanov najbolji prijatelj Link, sjajna, zločesta Ridley, Lenina obitelj – svi do posljednjeg toliko su minuciozno dorađeni da se, ponekad, čak više zabavljate čitajući o njima, nego o ljubavnim nevoljama glavnih junaka. Druga bitna stvar je humor i on je za mene pravi bonus ovoga romana (zbog čega je i Ethanov smotani frend Link moj najdraži lik). Ako išta želite ostaviti u nasljeđe djeci, onda je to – osim poruke i primjera da budu dobri ljudi – sposobnost da se dobro i od srca nasmiju i sebi i drugima!
Uglavnom, trk u knjižaru ili knjižnicu, kupite ili posudite. Dajte kćeri, sinu ako je kojim slučajem zainteresiran, a onda uzmite i vi i zabavite se! Tko zna, možda se baš u vama krije neka čarnica, sirena ili naravnica.