Dogma o Kristu / Bit ćete kao Bog / Psihoanaliza i religija Erich Fromm
Šifra: x188-4
Dostupnost artikla: Artikl nije dostupan
Autor
Erich Fromm
Uvez
Tvrdi s omotom
Izdavač
Naprijed
Godina izdavanja
1984
Stranica
370
Stanje
Rabljeno / Vrlo dobro očuvano 9/10
8,00 €
Proizvod trenutno nije dostupan
Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Dogma o Kristu / Bit ćete kao Bog / Psihoanaliza i religija Erich Fromm
Erich Fromm je u svom delu Psihoanaliza i religija (1950) razmatrao odnos između psihologije, religije i ljudske prirode. Jedan od ključnih pojmova u njegovim analizama je problem dogme o Kristu i koncept čoveka kao božanskog bića, što se može povezati sa njegovim dubokim interesovanjem za uticaj religije na psihološki razvoj i ponašanje pojedinca.
Dogma o Kristu i "Bit ćete kao Bog" Iz perspektive Fromma, religijske dogme, uključujući i onu o Isusu Hristu, često služe kao sredstvo za oblikovanje identiteta vernika i njihove unutrašnje dinamike. U hrišćanstvu, Isus je prikazan kao božanski i ljudski u isto vreme, što postavlja temelj za jednu od najvažnijih dilema u religioznom razumevanju ljudske prirode: kako ljudi mogu biti "kao Bog"?
Fromm analizira ovo pitanje u kontekstu biblijske priče o Adamovom i Evinoj neposlušnosti, odnosno njihove odluke da jedu sa drveta poznanja dobra i zla. U tom trenutku, prema Bibliji, čovek postaje "kao Bog", poznaje dobro i zlo, ali to sa sobom donosi pad i patnju. Fromm smatra da je ovo zapravo simbolički izraz dubokog ljudskog stremljenja ka postizanju božanskog, a kroz religijske dogme, kao što je dogma o Hristu, religije pokušavaju da ljudima ponude „spas“ u ovoj težnji. Međutim, Fromm je bio kritičan prema tome što takve dogme često služe kao kontrolni mehanizmi, ograničavajući pravu slobodu i autentiku ljudsku prirodu.
Psihoanaliza i religija Iz psihoanalitičkog ugla, Fromm je smatrao da religije često igraju ulogu u oblikovanju nesvesnih želja i strahova pojedinca, stvarajući unutrašnje konflikte. On je verovao da ljudi traže spasenje u religijskim verovanjima jer im ona pružaju osećaj sigurnosti i smisla, ali u isto vreme, te religije mogu potisnuti autentične ljudske impulse i individualnost. On je razmatrao kako religijske dogme mogu oblikovati ličnost, verovanja i ponašanja pojedinca, i kako često vodi ka pasivnom prihvatanju autoriteta.
Fromm je naglašavao važnost unutrašnje slobode i samorazumevanja, koja bi omogućila ljudima da prevaziđu mehanizme kontrole koji se često nalaze u dogmatskim religijskim sistemima. Kroz psihoanalizu, Fromm je pokušavao da pomogne ljudima da prepoznaju nesvesne mehanizme koji ih navode na verovanja u religijske dogme, i tako im omogući da postanu svesniji svojih stvarnih potreba i želja.
Zaključak U kontekstu dogme o Kristu i ideje o tome da ćete "biti kao Bog", Fromm je ukazivao na to da religijski simboli i verovanja često pružaju utisak transcendencije i božanskog, ali isto tako mogu predstavljati psihološke prepreke koje sprečavaju individue da se suoče sa svojim unutrašnjim svetom i postignu istinsku slobodu. Iz psihološke perspektive, njegovi radovi sugerišu da religija, iako može biti izvor utehe i smisla, takođe nosi i potencijal za potiskivanje autentičnih ljudskih impulsa, što može dovesti do unutrašnjih konflikata i psiholoških problema.