U posljednje vrijeme povećava se interes za jestive biljke koje slobodno rastu u prirodi. Spoznaja da živimo u sve zagađenijem i zatrovanijem svijetu mijenja neke ustaljene pristupe prehrani i postepeno nas orijentira prema zdravoj prirodnoj biljnoj hrani. kojom naše jelovnike možemo i osvježiti i obogatiti. Sve više maha uzimaju pokreti koji teže približiti suvremenog čovjeka prirodi, a širi se i vegetarijanstvo, koje će u bogatstvu naše flore naći velike mogućnosti za ostvarenje svojih ideja. Osim toga, sadašnje naše teškoće i sniženi standard života upućuju nas na prirodu, na neiscrpne i besplatne izvore biljne hrane. Napokon, neizvjesnost življenja u današnjem nemirnom svijetu, a i strah od izbijanja rata, navode nas da razmišljamo o rezervnoj hrani, koja bi nam olakšaia preživljavanje u svim okolnostima što bi nas mogle zadesiti.
Rezultate prvih istraživanja vitaminske vrijednosti 75 vrsta naših divljih jestivih biljaka objavio sam još 1952-54, a pokušaji sistematizacije takvog bilja datiraju od 1954-56, kada su izašle moje prve knjige s tog područja. U njima sam nastojao skrenuti pažnju na obilje novih, do tada kod nas nepoznatih izvora zdrave i ukusne hrane, što ih nalazimo u bogatoj i raznolikoj flori naše zemlje. Slijedila su mnoga istraživanja i publikacije naših vojnih stručnjaka, tako da o samoniklom jestivom bilju danas postoji već prilično opsežna domaća literatura.
Za više od 30 godina bavljenja tim područjem prikupio sam obilnu građu. Uz terenska i laboratorijska istraživanja, anketiranja te organoleptičke i kulinarske eksperimente, snimio sam više od 3000 fotografija jestivih biljaka na njihovim prirodnim staništima, a skupio sam i mnoštvo podataka proučavanjem strane i domaće literature. Smatrao sam korisnim srediti sav taj materijal, sažeti ga i objaviti u obliku popularnog, bogato ilustriranog priručnika. Budući da je moja knjiga Samoniklo jestivo bilje (1980) već duže vrijeme rasprodana, a kako se zanimanje za djelo takva sadržaja ne smanjuje, prihvatio sam se pripremanja ovog izdanja. Svjestan sam da naslov »Enciklopedija« obavezuje i da pretpostavlja što kompletnije, sistematski i pregledno obrađeno gradivo, u kojem će čitalac brzo i jednostavno doći do željenih informacija. U ovu knjigu, za razliku od prethodne, nisam uvrstio jestive gljive, jer su posljednjih godina kod nas objavljeni specijalizirani gljivarski priručnici. Ipak, ova je knjiga sadržajem opsežnija, već i zato što je sistematski dio proširen sa 140 novih, kod nas dosad neopisanih jestivih vrsta. Tako je ovdje u zasebnim člancima obrađeno ukupno 409 biljnih vrsta, a uz to je veći broj jestivih biljaka uzgredno opisan u člancima o njima srodnim vrstama. Tekstovi o ranije uvrštenim biljkama za ovu su enciklopediju temeljito revidirani, prošireni i dopunjeni. Sistematski dio knjige ilustriran je sa 490 odabranih fotografija, od kojih su više od polovice nove, ranije neobjavljene. Znatno je proširen i uvodni, opći dio, u koji su ušla neka nova poglavlja.
Biljke su i u ovoj knjizi obrađene po botaničkom sistemu, tako da je kao temeljna taksonomska kategorija uzeta biljna vrsta, a kao viša kategorija porodica. Tamo gdje su uvrštene po dvije ili više vrsta iz jedne porodice, iznijeta su i neka karakteristična obilježja te porodice. Pri morfološkom opisivanju i izlaganju ostalih podataka držao sam se za sve biljke istog redoslijeda, pa će čitaoci, nadam se, lako naći podatke koji ih budu zanimali. Novost je da su sve uvrštene biljke po značenju razvrstane u tri skupine (A, B i C), što će omogućiti lakše odabiranje.
U ovo izdanje uveden je i ilustrirani Rječnik stručnih pojmova, koji će čitaocima s nedovoljno stručnog znanja olakšati snalaženje u priručniku. Kalendar branja donosi pregled dostupnosti jestivih vrsta u pojedinim mjesecima. Indeksi botaničkih i narodnih naziva na kraju knjige također će omogućiti brzo pronalaženje podataka o pojedinim biljnim vrstama.
U odnosu na prethodnu knjigu iz 1980, smatrao sam korisnim ovdje unijeti i neke nomenklaturne izmjene. Čitalac će možda najprije zapaziti promjene u narodnim nazivima biljnih porodica, jer sam umjesto kod nas tradicionalnih imena uvrstio takva koja (analogno znanstvenom nazivlju) imaju drugačije nastavke od naziva odgovarajućih rodova (npr. ružovke umjesto ruže). Vjerujem da su takva imena logičnija i ispravnija, jer iako može zbuniti ako jagodu ubrojimo u ruže, hrast u bukve (mjesto u bukovke), jelu u borove (mjesto borovke). Takvo nazivlje već su primijenili neki naši autori, a u Sloveniji je uvedeno i u standardne botaničke priručnike.
Ugodna mi je dužnost spomenuti stručnjake koji su mi nesebično pomagali i svojim doprinosom i suradnjom obogatili ovu knjigu. Botaničari mr Stipe Hećimović i prof. Dragomir Brkić pružili su mi veliku pomoć pri otkrivanju, determiniranju i snimanju nekih biljnih vrsta. Mr Hećimović ustupio mi je i nekoliko kvalitetnih vlastitih snimaka. Prof. dr Takanobu Itai, prof. dr Vladimir Devide i gospođa Yasuyo Hondo snabdjeli su me nizom zanimljivih podataka o upotrebi pojedinih biljaka u Japanu, a dr Charles C. Fulton o njihovoj upotrebi u SAD. Osobito ističem dragocjen doprinos akademika prof. dr Vande Kochansky-Devide, koja je pažljivo pročitala rukopis i sugerirala mi mnoge korisne dopune i izmjene. Vrijedna zapažanja, primjedbe i savjete dali su mi recenzenti, profesori dr Zvonimir Deviđe i dr Mirko Filajdić. Velik je doprinos i Nele Krstić koja je izradila odlične crteže. Svima njima i ovdje srdačno zahvaljujem.
I mnogim čitaocima mojih prethodnih knjiga zahvalan sam na upućenim prijedlozima. Sigurno je da djelo ovakve vrste ne može biti bez nedostataka, pa će mi i ubuduće svaka objektivna primjedba dobro doći.