Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Glasovne promjene Damir Šodan
Obilježja prve zbirke pjesama Damira Šodana Glasovne promjene određuju tu knjigu kao postmodernističku liriku. Za razliku od modernističke čatrnje koja je na jednom mjestu prikupljala i kroz maleni otvor prikazivala svu zbijenu raznolikost objektivno prikupljenih “padalina”, u Šodanovim stihovima nalazimo subjektivno pročišćeni “svijet”. To će reći da je nova zbilja filtrirana, uglačana i uglađena bez oštro sučeljenih suprotnosti. Čim se sučeljenost uspostavi, odmah se sukob razrješava nečijim padom, odnosno uzletom kao što je to slučaj u stihovima “međutim / drugo nešto / u njezinu glasu / odveć ozbiljno i razumno / priječilo je / da i sama zna / koliko im / pripada” [“Jahte”]. Dakle, pjesnikova uloga nije više svedena na postupak biranja određene hrpe, odsječaka zbilje i njezina prijenosa u svoj njezinoj surovosti i sirovosti, pa makar to bilo svjetlo koje pita “nakon što je / prosvrdlalo prozor / i razdrlo zavjesu” [“S fotografije”]. Pjesnikov postmodernistički ego sad se ne isrcpljuje u samom izboru, pristupu zbilji, razgolićenju mašte, opetovanom razotkrivanju korijena, temeljnih odnosa među jedinicama, ponovnom otkrivanju ne tople vode kako bi rado htjelo podvaliti tradicionalizmu skloni teoretičari književnosti, nego razloga zašto je nešto toplo i kako ga njemu primjereno ohladiti, jer pjesnik se ne može odreći onoga iza, pošto “malo dalje (uvijek dalje) / jedan galeb iz pijeska je / iščeprkao svjetlucavo kamenje / i sad cupka / čudi se.”