Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Istinom do istine Tomislav Badovinac
Mnogi su Titovi poklonici preko noći, devedesetih, promijenili uvjerenje. Tomislav Badovinac, predsjednik društva Josip Broz Tito, nije. U epohi u kojoj su svi tražili kakav-takav dokaz da su bili žrtve, da su bili progonjeni, disidenti, ili, pak, da su iznutra podrivali sustav (poput dr. Zdravka Tomca) Badovinac je pustio onome vremenu da govori samo.
Iz mase članaka u kojima se pojavljivao u različitim ulogama, kao autor, intervjuirana osoba ili tema, odabrao je one koje je smatrao najvažnijima, najzanimljivijima i najilustrativnijim za vrijeme, zemlju, društvo i sustav o kojemu piše. Tomislav Badovinac bio je predsjednik omladine Jugoslavije, generalni direktor Narodne banke Jugoslavije (1968.- 1978.), delegat u Vijeću republika i pokrajina Skupštine SFRJ. Od 1982. do 1984. bio je predsjednik Privredne banke Zagreb, a od 1983. organizirao je i Udruženu banku Hrvatske, gdje je bio predsjednik od 1984. do 1989. godine.
Badovinac je uz sve ove poslove završio disertaciju u Americi i obranio je u Beogradu. Profesor Milton Friedman je u Chicagu, nakon analiziranja Badovinčeva rada, vrlo kratko rekao: “Zahvaljujem na sistematskom i pedantnom radu i nemam primjedaba, naprotiv, naučio sam da i u Jugoslaviji može biti primijenjena teorija po kojoj novčana masa ima, nesumnjivo, utjecaj na privredna kretanja i može poslužiti za kvantitativno određenje novčane mase i kvalitativno prognoziranje privrednih kretanja. Čestitam, i za mene je kandidat Tomislav Badovinac postao doktor nauka monetarne politike.
Na Vama je, prof. Macesichu, da službeno i administrativno realizirate obranu disertacije, imate moj stav, prenesite ga komisiji...”
- No poslije uspostave neovisne Hrvatske nisam bio priznati stručnjak jer sam bio nepodoban - kaže Badovinac.
- Proglašen sam tehnološkim viškom iako sam jedini doktor znanosti iz monetarne politike u SFR Jugoslaviji. Tako je zaključila politička elita neovisne Republike Hrvatske, koja je stvorena zaslugom boraca NOB-a, a koji su skinuli ljagu s hrvatskog naroda zbog počinjenih zločina u NDH i koji su izvojevali Federalnu Državu Hrvatsku...
Odakle naslov knjige?
- U školskoj godini 1951/52., u trećem razredu (sedmom) gimnazije, profesor hrvatskoga jezika u Krapini Jozo Živković uputio je jednom učeniku, koji nije ni na jedno pitanje suvislo odgovorio, svoj komentar: ‘Vi Zagorci mislite iz seljačkih cipela uskočiti, bez znanja, u gospodske’ - piše Badovinac pa nastavlja:
- Ta profesorova dosjetka interpretirana je na sljedeći način: ‘Profesor Živković uvrijedio je Tita’. Takva zlonamjerna i neistinita optužba našla se na sjednici KK KPH Krapina, koji je zaključio da ja trebam organizirati prosvjed protiv profesora i time stvoriti osnovu za njegovo smjenjivanje zbog pedagoške i političke nepodobnosti. Moja je pozicija bila vrlo delikatna. Ona je objektivno nametnula dvojbu. Kao dijete siromašnih radničkih roditelja nisam imao nijednu drugu perspektivu osim putem škole do životnoga poziva. Ne prihvatiti ili osporiti odluku KK KPH značilo je biti ‘objekt’ kojeg se mora ‘raskrinkati’ i onemogućiti mu svako dalje napredovanje... Dakle, biti ili ne biti! Odlučio sam govoriti istinu i suprotstaviti se neistinama koje su podastrli oni koji su se željeli dodvoriti KK KPH iz osobnih interesa. Uslijedio je zahtjev da me isključe iz KPH, iz NOH te iz gimnazije i đačkoga doma... To je došlo do Konferencije NOH-a gimnazije, na kojoj sam dobio podršku članova NOH-a i učenika gimnazije te izvojevao pobjedu nad onima koje je angažirao Kotarski komitet NOH (da me napadnu kao zagovornika profesora Živkovića, koji je bio lažno optužen). Osnovna organizacija KPH stala je na moju stranu, posebno njezin najdugovječniji član August Herceg Brko. Povodom tih događanja oformljene su komisije CK KPH i CK NOH, koje su došle do zaključka da sam ispravno postupio, a osudile su nositelje klevete profesora Živkovića. To mladenačko iskustvo postalo je i moj životni moto: ‘Istinom u obrani istine’... U 1962. godini izabran sam za predsjednika CK NOJ, a prijedlog nije došao iz CK NOH. Mogu pretpostaviti da je taj prijedlog došao iz Kabineta druga Tita. U javnosti, pogotovo u tisku, raspravljalo se o nizu prijedloga za reorganizaciju omladinske organizacije. Iz tih, po mojem mišljenju tendencioznih razloga, proizlazi zaključak da namjeravam formirati stranku paralelnu sa SKJ. Posljedica toga jest da se dosta učestalo govorilo i u tisku pisalo na izravan i neizravan način da članove SOJ-a više ne nazivaju omladincima nego badovincima. O tome sam razgovarao s drugom Titom. Njegov je odgovor bio ovaj: ‘Vi sami morate dokazati da je to tendenciozna izmišljotina, ja vam ne mogu pomoći’. Nikad i ni po čemu nisam osjetio da se nalazim u blizini diktatora, a i znao sam da je svaka njegova odluka prošla proceduru rasprave, prvo u sekretarijatu CK SKJ, zatim na izvršnom komitetu i konačno na CK SKJ, što nije osobina ni diktatora ni autokrata... da obranio kao Broza.