Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Krakovi zla Saša Radović
istinita je priča o neravnopravnoj i suludoj borbi dragovoljca Domovinskog rata, časnika HV, s agentima zloglasne komunističke UDB-e udruženim s DORH-om. Kaznena prijava i javne objave u tisku o ratnom profiterstvu i bogaćenju u stotinama milijuna eura – anulirane su progonom i kažnjavanjem prijavljivača. Iako je ovaj obračun bio na naslovnicama svih dnevnih tiskovina i na glavnim vijestima TV, Republika Hrvatska ostala je slijepa i gluha. Klan Josipa Perkovića i Mladena Bajića, još je jednom uspješno obranio zločince, bogate ratne i pretvorbene profitere.
Svi detalji su autentični i u velikoj mjeri javno objavljeni prije ovdje opisanih događaja – osim pratećeg segmenta koji je obavijen neprozirnim velom tajne. To je prvi puta otkriveno i objavljeno djelovanje Cyber Warfare ili kibernetičkog ratovanja u Hrvatskoj. Akcije te organizacije započete jedan dan nakon uhićenja autora ove knjige rekonstruirane su po kratkoj izjavi umirućeg agenta u antičkom teatru u Puli dana 17. svibnja 2014. godine. I po naknadnim, zaštićenim kontaktima.
U kratkom isječku povijesti našeg doba bit će dotaknuto i ozračje događaja – sprega legalne vlasti s lokalnim i svjetskim kriminalnim miljeom, stvaranje milijunskih crnih fondova u vladajućim strankama Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Socijal demokratskoj partiji (SDP), te pljačka državnih resursa pretvorenih u privatnu imovinu.
Jedini cilj ove zajedničke akcije klana UDBA (Uprava državne bezbednosti bivše SFR Jugoslavije) – DORH (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske), bio je zaštititi imovinu ratnih profitera u Hrvatskoj od moguće konfiskacije. U drugom planu, u pozadini je i zaštita ostalih pljačkaša resursa tranzicijske Hrvatske. Imperativ umrežene hrvatske vlasti i kriminalnih struktura onemogućavanje je istražnih postupaka o podrijetlu imovine bogatih tajkuna. Ukoliko bi se otvorila i jedna, jedina objektivna istraga – raspao bi se kompletan sustav. Stupovi crnog kapitala popadali bi jedan za drugim! Resursi i milijarde, opljačkani od 1990. godine do danas, bili bi vraćeni hrvatskom narodu.
U ovoj akciji skrivanja ratnog profiterstva, klan UDB-e i agenata DORH-a uključio je javne medije, tisak i TV. Podaci o „ucjeni od 1.000.000 eura“ i hapšenju autora, lukavo začinjeni neistinama, ciljano su „curili“ u javnost. Sadržaji sudskih rješenja i službenih akata stizali su na naslovne stranice i u informativne TV emisije prije nego osumnjičenom „ucjenjivaču“ i njegovom odvjetniku. Slike iz zaplijenjenih mobitela, DORH je poklanjao ili prodavao dnevnom tisku.
TV i posebice najveći dnevni „Jutarnji list“, objavljivali su u udarnim vijestima sva imena i detalje iz scenarija „Krakova zla“ – osim onih zabranjenih.
Zaštićena su (zabranjena) imena pripadnika grupacije ubojica zloglasne UDB-e, koalicijskog partnera DORH-a u ovoj surovoj igri. Nigdje nema imena tih kompromitiranih i javnosti poznatih osoba, iako su bili i sudionici i svjedoci. Za korumpirane medije, tisak i TV – to je bila tabu tema. Nezavisni portali pratili su proces daleko objektivnije nego službena državna glasila.
Na žalost i tugu svih nedemokratskih sustava – tabu tema je sve manje. Pojavio se internet i unio pomutnju u ustaljene načine skrivanja istine. Danas je potrebno samo utipkati u Google neko udbaško ime iz teksta ove knjige i pojavit će krvava povijest tajnih službi bivše SFR Jugoslavije – ali i sramotna sveza s novim strukturama nove Hrvatske. Naći ćete tamo i strogo povjerljive dokumente o likvidacijama hrvatskih domoljuba.
U samo tri godine od uhićenja autora, klan UDBA – DORH, izgubio je svog vodećeg čelnika, Titov udbaš Josip Perković godinama će trunuti u njemačkim kazamatima. Mladena Bajića čeka slična sudbina, onim časom kad Hrvatska postane pravna država – Bajić će biti uhićen.
U ovoj bizarnoj, istinitoj priči događaji su stvarni, sva imena su prava, poznata hrvatskoj a dijelom i svjetskoj javnosti. Kulminacija „Krakova zla“ dogodila se 2011. godine u državi Hrvatskoj izrasloj u ratu dviju republika bivše SFR Jugoslavije – agresora Srbije i napadnute Hrvatske. U krvavom ozračju, naglo bogaćenje vladajućih struktura, kriminal, korupcija i stvaranje tajkuna – ukazalo je na istinu o tom ratu. Bio je to dio plana jugoslavenskih tajnih služba definiran 25. ožujka 1991. u Karađorđevu u dogovoru dvaju predsjednika, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Taj sastanak – za razliku od ostalih 47 sastanaka dvaju predsjednika – obavijen je tajnom. Rat je vjerojatno planiran, jer samo u kaosu rata, vlast je mogla brutalno opljačkati resurse svoje zemlje. Zločini ratnog i pretvorbenog profiterstva, privatizacija, uz sve vrste kriminala i korupcije – postali su sastavni dio Republike Hrvatske do današnjih dana. Dragovoljci i branitelji Domovinskog rata ginuli su po bojišnicama dok se bogatila hrvatska politička elita.
Učinkovit mehanizam zaštite koji godinama štiti ratne profitere, korupciju, te pretvorbeni i klasični kriminal – hrvatsko je tužiteljstvo nazvano DORH. To „tužiteljstvo“ od 98% nezakonite pretvorbe nije procesuiralo ni optužilo nikoga. Stotine kaznenih prijava s relevantnim dokazima o ratnom profiterstvu i o ratnim zločinima završavalo je i završava na prašnjavim policama ili u košu za smeće.
Izuzetak je optužnica simbola HDZ-ove „legalne“ pljačke, bivšeg premijera Ive Sanadera i same stranke Hrvatske Demokratske Zajednice. Optuženo je i nekoliko marginalaca (Polančec, Čobanković, Rončević…), no njihove su kazne simbolične. Dogodilo se to tek kad je i vrapcima na granama bilo jasno da HDZ gubi vlast. No, ostala je čvrsta zaštita – najbogatijih!
U ovakvom kolopletu smrti, zločina, kriminala, droge, korupcije i podlosti – događaju se i svjetli pomaci, pokušaji da se otvore procesi ratnog i inog profiterstva. Nažalost, ti pokušaji završavaju ovako kako završavaju!
Kažu da nada posljednja umire. Ali nada u promjene izjalovila se nakon izbora na kraju 2011? Nastavljeno je kriminalno bogaćenje SDP-ove elite (umjesto HDZ-ove). Nova vlast u sprezi s bivšim Titovim vođama tajnih služba (OZNA, UDBA, SDB) Josipom Perkovićem, Josipom Manolićem i Zdravkom Mustačem – nastavila je posao.
Za oduzimanje opljačkanih hrvatskih resursa imamo dobru podlogu – Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, broj 57/11). Ali, nemamo poštene ljude da to provedu. Potrebne su radikalne promjene pravosuđa, policije, carine, porezne politike i ostalih kadrova s vrha državnog aparata. Samo tako moguće je Hrvatsku izvući iz duboke kaljuže nemorala i siromaštva.
U „Krakovima zla“ ne radi se samo o jednom milijunu ili o nekoliko milijuna – nego o milijardama. Ukoliko padne prvi ratni profiter i njegova imovina bude konfiscirana – past je domino učinkom i ostali tajkuni s nelegalno stečenom imovinom. I njihove milijarde! No, svaki pokušaj prozivanja tajkuna ili bilo kakvu destabilizaciju umrežene vlasti i krim miljea, učinkovito rješava klan UDBA – DORH. Moćni Joža Perković pao je, ali ostali su nasljednici.
Rješenje je u buđenju svijesti hrvatskog puka. Moramo se riješiti pogubne pasivnosti, straha i poznate „hrvatske šutnje“. Treba izaći iz kuće. Četiri miljuna Hrvata moraju pokriti Ilicu, Jelačić plac, Kamenita vrata i Markov trg. Moraju svi – nema kukavičkog izostajanja – svi!!! Samo tako može kriminalna, nenarodna i egoistička elita nestati s političke scene Hrvatske.