Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
KUHARICA BAKE IVKE Milan Žegarac Peharnik
Kuharica bake Ivke
Samoborska gradanska kuhinja s pocetka XX. stoljeca Ova kuharica sadrži jela i recepte samoborske gradanske kuhinje s pocetka XX. stoljeca. Recepti su preneseni kako su pisani u originalu
Tijekom posljednjih petnaest godina osobita se pozornost pocela posvecivati proucavanju nacionalnih, regionalnih i lokalnih kuhinja. Iako Samobor cuva nadaleko poznate i vec tradicionalne specijalitete, poput cešnjovki, samoborske kotlovine, samoborskog odreska, kremšnita, rudarske i samoborske greblice, samoborskih krafni, bermeta i muštarde, širi uvid u samoborsku gastronomsku kartu, kulinarsku i ugostiteljsku tradiciju te kuhinje posebice, ne postoji. Stoga je autor ove kuharice odlucio urediti rukom pisanu kuharicu svoje prabake Ivke i na taj nacin izvuci iz prašine stare delicije koje su pocetkom 20. stoljeca bile dio gastonomske tradicije grada Samobora.
Rukom napisana knjiga koju je autor ove knjige nasljedio od majke potjece od autorove prabake Ivane Dvoržak, koja je pripadala gradansko-plemickom miljeu. Ivka Dvoržak, djevojacki Puhek, rodena je u Samoboru 1864. godine, u vrijeme velikih promjena i napora da se urede grad i njegova bliža okolica. Iz srednjovjekovnog gradica Samobor se pretvara u grad uredenih parkova, novih trgova, ljecilišnog turizma i sporta. Ivka Puhek u Samoboru je završil pucku djevojacku školu. Tecno je govorila francuski, njemacki i engleski jezik a prema ostacima njezinih memoara vidljivi su ljubav spram hrvatskog jezika i lirski talent. Prema obiteljskim pricama njoj je rado navracala i Marija Juric Zagorka kojoj bi naša bakica pricala samoborske povijesne zgode i legende toliko upecatljivo da bi joj i sama spisateljica pozavidjela. Umrla je 1942. godine i iza sebe ostavila i ovu vrijednu i bogatu kuharicu.
Kuharicu je Ivka Dvoržak 1926. godine prepisala iz starijih, rukom pisanih bilježnica svojoj unuci, autorovoj majci Vjeri. Osim spomenute bilježnice, u priredivanju ove kuharice autor je koristio i jednu stariju bilježnicu koja je zbog gubitka ovitka bila u mnogo lošijem stanju. Recepti koje baka Ivka nije prepisala, dodani su i oznaceni zvjezdicom. Vecina recepata ne pripada iskljucivo samoborskoj tradiciji vec širem austrougarskom kulturnom krugu, a mogu se medu njima naci i talijanski, njemacki, francuski i engleski recepti - pa do regionalnih i specificno samoborskih.
Recepti su preneseni kako su napisani u originalu. Za sve zastarjele i nepoznate rijeci i nazive, autor je priredio rjecnik u kojemu se nalaze tumacenja kao i objašnjenja za neke davno nestale pripravke, za koje je ponudio suvremenu zamjenu.
Kuharica obiluje brojnim receptima za juhe, razne zakuske, filana jaja i povrce, paštete, riblje zakuske, prigodne zakuske, zakuske s povrcem, zakuske od peradi, za priloge, razne salate, umake, tijesta, kruhove i brojne štangice, kekse, kolace, božicna peciva, torte, kreme, sladolede, te likere, zacini i mirodije.
Uz nadaleko poznate samoborske gastronomske specijalitete kao što su kremšnite, bermet, muštarda... kuharica bake Ivke ponovo nam otkriva još mnoge delicije gradanske kuhinje Samobora. No, što je još važnije, otkriva nam uljudenost, izvore tradicije, romantiku i boje jednog izgubljenog vremena, zaviruje u intimu starog samoborskog doma koji je svoja vrata otvarao i takvim velikanima kao što su Šenoa, Matoš, Domjanic... Po tome je ovo djelo mnogo više nego zbirka recepata.
Milan Žegarac Peharnik roden je 1956. godine u Samoboru, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Filozofiju i kroatistiku pohada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u osnovnim i srednjim školama u Samoboru i okolici. Jedan je od osnivaca Književne grupe Katarza, Književne komune Samobor, Hrvatskog haiku društva, Društva hrvatskih haiku pjesnika, pokretac je casopisa Haiku i mnogih drugih društvenih zbivanja. Osam godina bio je voditelj književnog odjela Matice Hrvatske Samobor. Posebno se bavi kajkavštinom, a prvi put u povijesti haiku poezije njegov je rad na kajkavskom nagraden u Zelini za najbolju minijaturu. Za svoj haiku nagradivan je i na Novom Zelandu, a uvršten je i u svjetske haiku antologije. Autor je više zbirki pjesama te nekoliko godišnjaka i rjecnika.