Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Logika za gimnazije: Udžbenik za III razred gimnazije Gajo Petrović
Po materiji koju obrađuje ovaj udžbenik razlikuje se od srednjoškolskih udžbenika logike Koji su dosad objavljeni na hrvatskosrpskom jezičnom području najviše u dvojem. Prvo, dok je u dosadašnjim udžbenicima metodološki dio bio znatno kraći od formalnologičkog, u ovom je metodološki dio proširen, pa su oba dijela približno jednaka po opsegu. Drugo, dok su dosadašnji udžbenici redovno izlagali samo elemente tradicionalne logike, u ovaj su unijeti i elementi suvremene logike, koja se razvila u posljednjih stotinjak gođina.
Po metodi izlaganja ovaj se udžbenik razlikuje od dosadašnjih također najviše u dvojem: U prvom redu, dok se pri izlaganju logike obično najprije daju definicije, pravila i teorijska objašnjenja,a zatim primjeri koji ih ilustriraju, mi smo redovno polazili od primjera, odnosno od svakodnevnih situacija iz kojih izvire potreba za pravljenjem logičkih distinkcija, pa smo analizom takvih situacija nastojali da dođemo do teorijskih uopćenja i definicija. S druge strane, dok se u udžbenicima obično izlažu samo rezultati razvoja logike kako ih shvaća autor, mi smo veliku pažnju posvetili izlaganju različitih mišljenja o pojedinim spornim pitanjima i nastojali smo da gledišta koja zastupamo zasnujemo kritičkim razmatranjem drugih gledišta.
Ove promjene u materiji i u metodi izlaganja nameću i određene promjene u odnosu učenika prema udžbeniku i u zahijevima koje će nastavnik postavljati učeniku. I zbog unošenja nove građe i zbog primjene metođe izlaganja koja zahtijeva više prostora, opseg udžbenika je porastao, pa bi bilo nerealno tražiti od svakog učenika da ga čitavog prijeđe. Zato je dio udžbenika štampan normalnim slogom,a dio sitnijim slovima. Normalnim slogom štampani tekst trebalo bi da bude obavezan za sve učenike, a sitnijim slovima štampani tekst služio bi za rad u izvanrednim oblicima školske aktivnosti i za individualan rad učenika koje ta pitanja više zanimaju. Treba samo napomenuti da nastavnik, ako želi, može i nešto drukčije podijeliti gradivo na obavezni i na neobavezni dio.
S druge strane, učenik bi se pogrešno odnosio i prenia obaveznom i prema neobaveznom dijelu kada bi nastojao da jednostavno »nauči« tekst udžbenika. Svrha izlaganja različitih gledišta o spornim pitanjima nije da učenik tačno upamti i da umije reproducirati sva sporna gledišta i sve argumente koje smo dali »za« i »protiv«. Svrha je da učenik bolje shvati sporna pitanja i da počne o njima samostalno razmišljati.
Isto tako bilo bi pogrešno misliti da učenik treba da »prijeđe« sva navedena »pitanja i zadatke« i samo njih. Pitanja i zadatke koje dajemo treba shvatiti samo kao sugestiju za tipove pitanja i zadataka kakve bi nastavnik mogao da postavlja učenicima i učenici sami sabi.
Na kraju, budući da se može učiniti da je ovaj udžbenik mnogo opsežniji od dosadašnjeg, dodajemo riječ umirenja: obavezni dio teksta ovog udžbenika nije veći od teksta dosadašnjeg udžbenika, a necbavezni dio nije veći od obaveznog!