Benigar, Franjo Aleksa, hrvatski misionar i pisac (Zagreb, 28. I. 1893 – Rim, 1. XI. 1988). Stupio 1907. u franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Gimnaziju i filozofiju završio u Varaždinu (1908–11), teologiju u Paderbornu (1911–15), a zatim radio kao nastavnik njemačkoga jezika u Varaždinu (1915–18). Studirao (1920–23) i doktorirao (1923) na Istituto pontificio orientale u Rimu. Nakon povratka u Zagreb odgojitelj studenata teologije (1924–27) i urednik dječjeg časopisa Anđeo Čuvar. God. 1929. odlazi u Kinu i postaje odgojitelj kineskih franjevačkih pripravnika te profesor na regionalnoj bogoslovnoj školi u Hankouu. Napustivši Kinu 1954 (kad su bili prognani svi strani misionari) nastanjuje se u Rimu. Od 1955. do 1966. bio je odgojitelj i predavač na franjevačkom sveučilištu Antonianumu. Glavna djela: Liturgia Romana, I–II (1947), Compendium theologiae spiritualis (1959), Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal (1974). Posmrtno mu je izašlo djelo Mudrost križa. Franjevačke duhovne vježbe (1994) i izbor iz pisama P. Alessio Benigar ofm – un’autobiografia postuma (1993). – Za Benigara se vodi kauza za beatifikaciju (Sluga Božji).
Benigar, Franjo Aleksa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.5.2024.
NAPOMENA: TEKST NA NEKOLIKO MJESTA PODCRTAVAN PENKALOM
