Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Opšta lingvistika Ferdinand de Sosir
Jedna se znanost rodila pred očima generacija koje su prethodile našoj: lingvistika je u XX. stoljeću ostvarila onaj uzlet – kako bi ekonomisti rekli, svoj take off – koji je bio poput onoga fizike u XVII., kemije u XVIII., a biologije u XIX. stoljeću. Uzletjela je i izvela promjenu kojom skup točnih gledanja ustupa mjesto skupu zakona, kojom ono što je bila samo jedna od disciplina – postaje znanost. Galilej te metamorfoze bio je ženevski profesor Ferdinand de Saussure i kao što je slučaj sa svim velikim intelektualnim prekretnicama, ni ova nije pošla od ambicioznog nastojanja da postavi neku opću, sveobuhvatnu teoriju. I kao što je Galilej utemeljio fiziku zato što ga je iznenadila svjetiljka koja se njihala pod svodom katedrale i zato što se upitao zašto je to njihanje izohronoi, zašto svi njihaji jednako traju, tako se i Saussure upitao – zašto A?1878., kad je bio još nedorasli mladić, Saussure objavljuje tekst koji će revolucionirati znanost o jeziku, svoj poznati Mémoire o primitivnom sustavu vokala u indoeuropskim jezicima. Tu izlaže svoju namjeru da ispita mnogostruke oblike i.-e. a. “Različiti i.-e. a su predmeti isto tako značajni kao i temeljne čestice u nuklearnoj fizici”, kaže veliki lingvist Emile Benveniste. I kao što je Le Verier otkrio Neptun pomoću računanja, a ne zato što bi ga bio vidio, Saussure otkriva neko a koje nikada nije čuo, za koje nije mogao reći kako bi ga valjalo izgovarati, koje ne odgovara niti jednoj poznatoj povijesnoj stvarnosti, ali čije je postojanje moguće otkriti zbog najrazličitijih promjena koje neprestano izaziva u sustavu i.-e. jezikâ. I to neodređeno a, koje je Saussure dokazao 1878., zaista će se otkriti 1927. kad se prvi put dešifrira hetitski jezik. Do tog je velikog, kopernikanskog preokreta došlo kad se “sistem ili sustav” postavio u opreku prema povijesti. Lingvistika je započela kao gramatika – uglavnom preskriptivna – koja će nas uputiti kako moramo govoriti, a ne kako govorimo, nastavljena je kao filologija, disciplina koja uspoređuje stanja nekog jezika u različitim razdobljima i različite jezika u njihovim međusobnim odnosima. Međutim, to povijesno stajalište, tzv. dijakronija, koje je dalo toliko značajnih rezultata tijekom čitavog XIX. st., kako kaže Saussure, zakriva nam činjenicu da jezik u određenom trenutku ima uravnotežen sustav, čiji zakoni nemaju ništa zajedničko s onim što mu je prethodilo i s onim kako će se on dalje razvijati. Odatle važnost oslobađanja od dijakronijske perspektive i postavljanje na isključivo sinkronijsko stajalište. Odatle neprocjenjiva važnost cjelokupnog Saussureova učenja, kako je ono na jasan i uvjerljiv način izneseno u njegovim predavanjima iz kojih je – prema zabilješkama njegovih studenata – nastala ova knjiga – istinski temeljac suvremene znanosti o jeziku.