Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Pater Martinus Mato Nedić
Bosanski franjevci, ujaci, šaljući đake u svijet najprije su ih prisegnuli da će se vratiti nakon završenog školovanja. Htjeli su da što više toga nauče i kasnije primijene u svojoj patničkoj domovini. Bilo je to, naime, vrijeme turske zuluma, rečeno njihovim rječnikom.
I fra Martin Nedić prošao je sličan put. U ovom njegovom romansiranom životopisu isprepliće se osobna sudbina i sudbina naroda. Izučio je škole, vratio se i zaorao duboku brazdu unatoč neimaštini i pogibelji. Čak kasnije odbija visoku službu u franjevačkom redu jer bi zbog toga manje služio puku iz kojeg je potekao. Kamo sreće da se mi danas ugledamo u njega!
Nedić radnju vodi jednostavno. Fra Martin je ostario, napunio je 80 godina i ide u crkvu zahvaliti se Bogu na svemu kroz što je prošao. Počinje se prisjećati tih događaja, počevši od djetinjstva. Jednoga dana sabrao ih je i u svoja Zapamćenja. Mnogi su se zanimali za njih, a on je neprestano odgovarao da piskara, piskara. Posljednji događaj spomenut u knjizi jest kad ide jednoj bolesnici. Ne kazuju mu tko je, došavši u kuću shvaća da je došao u muslimansku obitelj. Domaćin ga umiruje govorom da mu je žena Latinka, da joj nikada nije branio njezinu vjeru i da nema ništa protiv da u njoj i umre. Sjeća se svega toga fra Martin dok umornim korakom ide kroz tolišku crkvu koju je gradio teško dobivši od Turaka dopuštenje.
Kroz ovdje ispripovjedan život jednog ujaka, zrcali se život i njegove zajednice te čitavog hrvatskog puka u to vrijeme. Turci su bili nemilosrdno stiskli. Nije nešto posebno pomogla ni Ahdnama, sultanovo dopuštenje da mogu ispovijedati svoju vjeru. Dao im je to, ali im je porušio crkve, samostane, mnoge poubijao, druge prevjerio. Kako su dolazili novi vladari, tako su fratri morali plaćati potvrdu valjanosti tog fermana, nadajući se da će ih i takav barem malo zaštititi. Najgori su bili oni na mjesnoj razini, posebno poturice koje su se na ovaj način nastojale dokazati. Dotle su crkve mogli popravljati samo daskom, nikako čvršćom građom, ako su bile sagrađene prije dolaska Turaka. Novih nisu smjeli praviti. Uz to se suviše lagano dospijevalo u tamnicu. Jednostavno rečeno, katolički život malo je vrijedio.
Valjda su danas druga vremena. Treba pročitati ovo djelo, kao i slična, da bismo razumjeli ne samo što se događalo, nego i što se trenutno događa. Neke silnice i nadalje su nazočne na ovim prostorima. Nedić ih je svjestan, slijedi nauk ujaka i upire oči prema Bogu da nevolje već jednom prestanu.