Pavlek, Mihovil - Miškina, hrvatski književnik (Đelekovec, 24. IX. 1887 – Stara Gradiška, 11. VI. 1942). Najpoznatiji predstavnik seoske socijalne književnosti; objavljivati počeo kao član HSS-a, kojega je neko vrijeme bio i zastupnik, uglavnom u stranačkoj periodici. Njegova prva knjiga, Za svojom zvijezdom (1926), ratne tematike i jaka antimilitarističkoga naboja, bila je u beogradskoj skupštini napadnuta kao »boljševička propaganda«. I u sljedećim je proznim knjigama (Trakavica, 1935; Krik sela, 1937) Pavlek ostao angažiran, shvaćajući književnost sredstvom za socijalno osvješćivanje seljaka. Pisao je i pjesme, na standardnom jeziku i na kajkavskom narječju svojega zavičaja, koje su, iako pod utjecajem F. Galovića, M. Krleže, D. Domjanića i kajkavske narodne lirike, najuspjeliji dio njegova književnog opusa. Objavljivao je i političke članke i brošure (Dva naša najveća pokojnika, 1936; Početak hrvatskoga seljačkoga pokreta, 1937; Narod i inteligencija, 1937; Zašto hrvatski seljak nije komunist, 1938; Stara i nova gospoda, 1939). Za NDH uhićen, ubijen u koncentracijskom logoru.
Pavlek, Mihovil - Miškina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.6.2024.
