Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Pokondirena tikva Jovan Sterija Popović
komedija je slavnog Jovana Sterije Popovića, pisca i jednog od najboljih srpskih komediografa svih vremena, ujedno i osnivačem srpske drame. Delo je objavljeno 1838. godine, a govori o udovici Femi, ženi koja je nakon smrti muža silom želela da se uspenje u društvu. Ima novac koji joj je muž ostavio nakon celoživotnog mukotrpnog rada, u kojem mu je i ona pomagala, ali celi taj prošli život ona pokušava da zaniječe, ponašajući se kao da je ona oduvek plemenita roda. Ona negira da je ikada išta radila, da joj je muž bio opančar, da je njezina sadašnja porodica također radna i uspešna. Umesto toga kiti se nepotrebnim drangulijama i skupocenim haljinama, tražeći da i njena kćerka bude jednako gospodska, da joj se sluge ponašaju kao sluge gospodske i tako dalje. Sve to izaziva smeh čitatelja, jer , primerice, dosadašnji šegrt Jovan, nemože da se preko noći preobrazi u otmenog slugu Johana, Žana ili Hansa, koji tečno govori francuski i zna da se oblači po posljednjoj modi. Ipak, iza svih tih smešnih situacija i ludih zahteva gospođe Feme, krije se itekako duboka poenta djela.
Fema se ponaša kao da je luđakinja. Izbacuje nameštaj iz kuće jer je takvo uređenje u modi, govori francuski i nemački iako je posve nevešta u stranim jezicima, umišlja da se druži s grofovima i barunima, iako joj je jedina drugarica žena koja se također pretvara da je plemenita, a zapravo je kuvarica – jedna i druga međusobno si imponiraju druženjem, ne znajući da su obje lažne. Fema hoće da uda kćerku za slavnog filozofa, a kada namještaljkom on ponudi brak njoj – sebi daje titulu „gospođa filozofka“ – ponosna što nitko takvu nema, iako ta titula zapravo ništa ne znači. Gospođa Fami je svime ovime „pokondirena tikva“, izraz koji je izmislio sam Sterija Popović, a kasnije se udomaćila u srpski jezik kao pravovaljani izraz za osobu koja je nitko i ništa, a sebe smatra važnom. Kiti se lažnim sjajem i ponosna je na to, a svi oko nje vide da je ništavna, pa ni ne shvaćaju njenu potrebu za samohvalom. Pokondirena tikva je „svinja koja hoće da je se osedla“, također opis iz ove drame, a savršeno opisuje lik ove gospođe.
Ova komedija zapravo nema pravu radnju. Nema posebnih događaja koji bi mogli da tvore klasičan uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. Sva bit dela vrti se oko postupaka gospođe Feme. Maleni fragmenti radnje zapravo su prikazi Feminih ludorija. Ona ništa ni ne radi, samo sedi u sobi i naređuje ljudima oko sebe. I to naređivanje svodi se na prigovaranje za njihov prostakluk i uzdizanje sebe kao „nobla“ ili plemenitog. Osim po rečima, ni jednim drugim postupkom ne vidi se da je ta žena odista plemenita. Kao takva, ona privlači i ljude slične sebi, pa se skoro i udala za lažnog filozofa, misleći da će tako sebe da uzdigne, dok taj isti filozof, nekadašnji pomoćnik u trgovini, pokušava da lažnim sjajem zavede (lažnu) gospodu i tako sebe uzvisi na društvenoj ljestvici.