Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Povijest 14: Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848-1871.)
Industrijalizacija i nacionalne revolucije u Europi između 1848. i 1871. predstavljaju ključne trenutke u razvoju modernih država i društava.
Industrijalizacija Industrijalizacija je započela u Britaniji krajem 18. veka, ali se u sredini 19. veka proširila na ostatak Europe. Ovaj proces donio je značajne promjene:
Tehnološki napredak: Razvoj parne mašine, novih metoda proizvodnje i transporta (željeznice, parobrodi). Urbanizacija: Ljudi su se masovno selili iz ruralnih područja u gradove u potrazi za poslom, što je dovelo do brzog rasta gradova. Društvene promjene: Pojava radničke klase i promjena društvenih odnosa, uključujući rast socijalizma i radničkih pokreta. Nacionalne revolucije Revolucije 1848. godine, poznate kao „Proljetne narodne revolucije“, izbijaju širom Europe. Ključne karakteristike uključuju:
Nacionalizam: Narodi traže neovisnost ili prava, a posebno se ističu Mađari, Česi i Italijani. Demokratski zahtjevi: Ljudi traže veća politička prava i ustavne promjene, poput uvođenja parlamentarizma. Sloboda i jednakost: Žene i radnici se počinju organizirati za svoja prava. Posljedice Revolucije 1848. nisu u početku donijele očekivane rezultate, ali su postavile temelje za buduće promjene:
Jedinstvena Italija: Pod vodstvom likova kao što su Giuseppe Garibaldi i Camillo di Cavour, Italija se ujedinila 1861. godine. Njemačko ujedinjenje: Ove ideje kulminiraju u Prusko-francuskom ratu (1870-1871), što dovodi do ujedinjenja Njemačke pod vodstvom Pruske. Zaključak Razdoblje od 1848. do 1871. predstavlja važan prijelom u europskoj povijesti, gdje su industrijalizacija i nacionalne revolucije oblikovale modernu Europu, dovodeći do političkih, ekonomskih i društvenih promjena koje će imati dugotrajne posljedice.