Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Priča starog kamena Desanka Maksimović
"Priča starog kamena" je pjesma Desanke Maksimović u kojoj se pjesnikinja bavi temom prolaznosti vremena, ali i vječnosti prirode i naslijeđa. U pjesmi, kamen postaje simbol trajnosti, mudrosti i povijesti, dok je ljudski život tek prolazan trenutak u beskonačnom tijeku vremena.
Analiza pjesme: Pjesma je oblikovana kao monolog u kojem kamen govori iz svoje perspektive. On svjedoči o stoljećima, ljudskim djelima i promjenama koje su se dogodile tijekom njegova dugog postojanja. Kamen se obraća čitatelju s tonom mudrosti i iskustva koje dolazi iz njegove starosti i nepomičnosti.
Za razliku od ljudi, kamen je trajan. Ljudi se rađaju, žive i umiru, dok kamen ostaje. Ovaj motiv naglašava prirodnu cikličnost i smjenu generacija, ali i prolaznost ljudskih djela u usporedbi s vječnošću prirode. Kamen ostaje na svom mjestu dok gradovi propadaju, civilizacije nestaju i svijet se mijenja. Na taj način, on postaje metafora za sve što je postojano i nepromjenjivo u prirodi, u kontrastu s ljudskom prolaznošću.
Glavni motivi i teme: Vječnost prirode: Kamen simbolizira vječnost i postojanost. On je svjedok povijesti i prirodnih procesa koji nadilaze ljudske živote.
Prolaznost ljudskog života: Ljudska bića prikazana su kao prolazna i krhka u usporedbi s kamenom. Njihovi postupci, misli i postojanje su samo tren u velikom vremenskom ciklusu.
Mudrost i iskustvo: Kamen, svojim dugim postojanjem, stječe mudrost koja nadmašuje prolaznost pojedinačnih ljudskih života. Kroz kamen progovara stoljetna mudrost, podsjećajući ljude na njihovu prolaznost.
Prirodni ciklus: Pjesma ističe cikličnu prirodu postojanja, gdje se sve vraća prirodi, dok ona ostaje postojana i nepromjenjiva.
Pjesma "Priča starog kamena" odražava Desankinu sposobnost da u jednostavnim motivima prirode prepozna dublje filozofske i egzistencijalne teme. Kroz kamen, ona priča priču o vremenu, prolaznosti i vječnoj prirodi, podsjećajući nas na krhkost ljudskog postojanja.