Dragi prijatelji, ove pustolovine mi je ispričao glavom i repom sam morski konjic. Bilo je to jednog ljetnog dana u Kukljici, malom otočkom mjestašcu. Tamo ljudi nisu skloni ribolovu pa se ribe pred opasnim progoniteljima sklanjaju u njene uvale.Sjedio sam na kamenoj stijeni. Uživao sam u obijesti jednoga žutog motornoga čamca. Ne biste ni vjerovali: kao da je bio živ, taj žuti motorni čamac. Kao mladi ždrijebac, eto takve je izvodio ludorije.Najprije, snažno se trznuo, poput dupina poskočio je u zrak. Iz njega je čovjek glavačke bućnuo u more. Čamac se sam uputio prema pučini. Povećavao je brzinu, kao da mu je nevidljivi duh držao kormilo, nije skretao s pravca.Došao je pred Magareći otok. Nekoliko se puta okrenuo oko sebe. Baš kao što to rade magarci. Sad je u punoj brzini jurio prema nama na obali. Nastala je strka i bježanje. Čamac je poput zrakoplova uplovio u borovu šumicu. Iz zaklona počeli su prilaziti uplašeni kupači. Kažem vam: svi su bili oko žutog motornoga čamca. Samo se meni nije išlo. Zašto bih mu prilazio?