Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Satnija Ivo Jakir
Još jedan od romana posvećenih Domovinskom ratu. Autor u prvom licu pripovijeda o sebi i svojim suborcima kao zbiru različitih sudbina objedinjenih istom satnijom. Kroz priču svog glavnog lika, zagrebačkog fakina, koga je poziv na mobilizaciju naprasno istrgnuo iz njegova urbanog miljea, pisac još jednom rekonstruira hrvatsku ratnu zbilju. Priča je to o doživljajima s prve crte obrane, o pogibeljima i ratnim stahotama, isprepletenim s duhovitim zgodama i dosjetkama, koje su bile jedini životni eliksir u takvim ekstremnim uvjetima. Pisan krajnje jednostavnim govornim izričajem, roman sugerira izrazitu realističnost.
Primio sam brzojav. Moram to sjebat! Dosta mi je nadređenih i njihovih suludih ideja kako upregnuti slobodnjake - govorio sam si poluglasno, idući prema murjačkoj jazbini. Skupilo se tu šaroliko društvo. Što zbog nervoze u državi, što zbog kišna vremena, ozračje je bilo trulo. Ulijeće murjak. - Dečki, gospodo, molim vas, uđite u dvoranu! Promumljao je još nešto i otišao. Pogledavali smo se. Nisam spazio nikog poznatog. Pogled mi odluta na zid, gdje su jedan do drugoga stajali hrvatski barjak i slika druga Tita. Još ga nisu skinuli. Sjetih se Šipca u Sokolgradskoj: burek, kifla, jogurt i Tiletova slika. Ne skida je Šipac, ne skida je murja. Kod Šipca Tito nasmijan, a ovaj ovdje tmuran i zamišljen. Ozbiljan do jaja. Zamislih se i ja: ako je Joža u kurcu, kako da ne budem i ja! Poput strijele u prostoriju uleti drug ili gospodin s brzopoteznom spikom. - Dečki, papiri su tu, ispunite i za danas ste gotovi. Na prednjoj strani lista, kao i uvijek, osobne generalije, ali s druge strane masnim slovima: broj šulje, broj šuze, broj za čehla . . . koji je to vrag? Pa to nije rezerva, mene oni kibe za murjaka. Tile me i nadalje zamišljeno gleda s "Galeba", a meni se prosvijetlilo. Ja murjak?! Majku mu . . . neće ići. Vani je vjetar raznosio kišu. Ni u ludilu ne idem na ulicu obučen u murjaka. Ta mene su nekoliko puta ispeglali kao konja, makar sam, istinabog, i ja u gužvi smjestio ponekom murjaku šaku u bubrege ili jetra. I sad da ja budem njihov!? Da hodam ulicom makar i s hrvatskim murjačkim obilježjima, a škvadra da dreči iz birca: "Patroliraš?" Jebo te, neće ići i neće - govorio sam. Pridoh stolu. Neki je brko prikupljao ispunjene obrasce.