JELIČIĆ, Živko, pripovjedač, kritičar i esejist (Split, 7. VI. 1920 — Split, 23. II. 1995). Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1938, u Zagrebu studirao pravo 1938–41. te od 1945. na Filozofskom fakultetu narodni jezik i književnost diplomiravši 1952. God. 1943–45. u partizanima.
Glavni urednik nakladničke kuće »Novo pokoljenje« (poslije »Mladost«) 1945–53, od 1953. do umirovljenja 1978. predavao književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Bio je odgovorni urednik časopisa Mogućnosti (1954–80). Pjesme, eseje, kritike, novele i ulomke iz romana objavljivao u novinama i časopisima Republika (1947, 1949–53, 1955, 1958, 1960, 1968–69), Izvor (1948), Hrvatsko kolo (1950–51, 1953), Vjesnik (1950–53, 1971), Narodni list (1951, 1953), Slobodna Dalmacija (1952–59, 1961, 1963, 1968), Mogućnosti (1954–64, 1966–72, 1975, 1977–78, 1980–84, 1986–88), Vidik (1954, 1962, 1969), Književne novine (1959), Forum (1962–65, 1968, 1971, 1973), Zadarska revija (1964), Telegram (1965, 1967). U književnosti se javlja poezijom, uglavnom ideološkom (zbirke Bijeli kum, 1945. i Koliba u inju, 1950).
Prvi roman, Mlaka koža (1960), satira je građanske političke elite prije II. svjetskoga rata. Radnja sljedećega romana, Staklenko (1964), potpuno je podređena unutarnjemu proživljavanju protagonista – pisca, sporedni likovi umetnuti su u asocijativni tijek psihološke analize pa roman, uobličen usporenom, isjeckanom i paraleliziranom radnjom ostvaruje suptilnu napetost neskladnih odnosa likova i njihovih svjetova: intelektualističkoga i pučkoga. Ljetnih večeri (1966), Šašava luna (1973) i Balada o kostima (1988) čine romanesknu trilogiju (Splitski triptih) pisanu u prvom licu, okvirno odredljivu sintagmom razvojnoga romana, ali bez rekonstruiranja pripovjedačeva (i protagonistova) djetinjstva i mladenaštva već njihova predstavljanja kao trajne sadašnjosti.
JELIČIĆ, Živko. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024.
