Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Udovica Clicquot Tilar J. Mazzeo
Udovica Clicquot: Priča o šampanjskom carstvu i ženi koja je njime upravljala
Vjerojatno barem jednom u godini popijete čašu šampanjca u trenucima kada se opraštate sa prošlom godinom i s više ili manje entuzijazma nazdravljate Novoj. Možda će vas onda i zanimati priča o ženi koja je upravljala šampanjskim carstvom.
VEUVE CLICQUOT (Udovica Clicquot) danas je sinonim za glasoviti šampanjac prepoznatljive žute etikete. (Tvorci etikete tu su žutu opisali kao boju žumanjka jaja od kokoši s francuskih seoskih imanja.)
Puno djevojačko ime žene koja je dugo ostala skrivena iza žute etikete šampanjca je Barbe-Nicole Ponsardin. Barbe-Nicole rodila se u Reimsu, srcu Champagne, 1777. godine u obitelji bogatih trgovaca tekstilom. U tom gradu, poznatom po katerdali Notre Dame de Reims, u kojoj su se krunili francuski kraljevi, provela je i život. Dakako, ne računajući povremene boravke u njezinim raskošnim dvorcima i palačama okruženima vinogradima. Mlada se udala za Francoisa Clicquota i s njim započela vinarski posao.
No, sa samo 27 godina ostala je udovica U krutom francuskom okruženju početka 19. stoljeća, u kojem je ženi mjesto u kući uz obitelj, kao udovica i formalno je smjela nastaviti obiteljski posao. S nevjerojatnom strašću ona mu se posvetila, ugradila u njega svu svoju upornost, odvažnost, vizionarstvo i spremnost na rizike i izgradila golemo šampanjsko carstvo. Suvremeni francuski biografi zato je stavljaju u društvo s Coco Chanel, Florence Knoll, Miucciom Pradom, Estée Lauder. Za neke je bila žena heroj, prva do Ivane Orleanske.
Udovica Clicquot odigrala je golemu ulogu u proizvodnji i popularizaciji šampanjca u 19. stoljeću. Okupljala je vrhunske suradnike i nevjerojatnom upornošću tražila nove tehnološke i marketinške mogućnosti. Dotadašnji mučan i dugotrajan postupak uklanjanja taloga, prilikom kojeg se gubilo mnogo vina, a šampanjac je ostajao mutan, zamijenila je novim revolucionarnim postupkom remuagea (prevrtanja boca). Tako je osvojila važno mjesto u toj naglo procvaloj gospodarskoj grani te postala i ostala jedan od najvažnijih igrača na tržištu. Sačuvala je tajnu postupka cijelo desetljeće i ostvarila golemu prednost pred svojim suparnicima - a najveći joj je bio Jean Rémy Möet.
Pogleda neprestance uprtog u buduće mogućnosti, svoje je suparnike pretekla i u osvajanju svjetskih tržišta, ponajprije ruskog. Kad je Napoleon 1815. abdicirao, a trgovačka blokada još nije bila ukinuta, Udovica se, uz golemi rizik, odlučila za veliku isporuku na rusko tržište. Kad je blokada ukinuta, njezin je šampanjac već bio na odredištu, a potražnja nezamisliva.
Koliko god Barbe-Nicole prezirala Napoleona, znala je da su upravo njegova potpora proizvodnji vina i petnaest godina reformi kojima je promijenio sve, od europskih zakona do putova diljem Carstva, omogućili tu bolju budućnost - uključujući i njezinu. Sve ono što se događalo tog proljeća 1815. u Champagnei, a napose veliko slavlje u kojem je pola milijuna vojnika i nižeg britanskog plemstva pjenušcem nazdravljalo propasti Carstva, učinilo je šampanjac međunarodnim kulturološkim fenomenom, punim univerzalnog značenja i simbolike.