Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Umrežena: Knjiga kratkih priča Božica Brkan
Ne morate, ali voljela bih da prije samih pricˇa procˇitate i moju pricˇu o mojim pricˇama. I bez toga ih uvoda možete cˇitati, shvatiti, ali, pa i po cijenu da si odmognem da me shvate ozbiljnim piscem, osjec´am potrebu uvesti svog cˇitatelja u vlastito pripovijedanje i tom posebnom uvodnom pricˇom, istom u dvjema usporednim, po mnogo cˇemu razlicˇitim zbirkama pricˇa.
"Umrežena" je odabir štokavskih, a "Život vecˇni" kajkavskih pricˇa. Iako iz istoga pera, razlikuju se ne samo jezikom. Sama prve doživljavam samostalnima poput samostojec´ih cˇarapa. Urbane su to kratke pricˇe, izvaci o modernim ljudima, ženama ponajprije, o njihovoj osamljenosti, otuđenosti, iskljucˇenosti, izgubljenosti u svakom smislu, okrutnosti u ubrzanome, sve više virtualnome globalnome svijetu. U kojem su svi kao umreženi, a zapravo sami kao nikad. Kao da su od svijeta odsjecˇeni i više negoli na svjetioniku na rubu svijeta ili na meteorološkoj stanici na nekome od zaleđenih polova ili vrhova.
Druga, kajkavska, od štokavske je tematski zaokruženija zbirka pripovijesti o Erosu i Tanatosu, tekst u kontekstu, pricˇâ o mojim uobicˇajenim ruralnim kekavskim temama – prošlome, zemlji, provinciji, smrti. O zaokruženome, poznatome, ogranicˇenome, skucˇenom svijetu, koji se zadano i naizgled predvidljivo i sljedivo nastavlja na prijašnje, prethodno, u tijesnome, propisanome kampanelisticˇkom prostoru iz kojega se, osim vlastitom tragedijom, ne možeš iskljucˇiti ni na ovome ni na drugome svijetu – sve je to zajedno neprestani život vecˇni – a kamoli osamiti i cˇaskom, tek toliko da bi pripao sebi, biti sam kej v grobu.
I pisanje pricˇa osamljenicˇki je posao: osmišljaš, grbiš se nad idejom, izrazom, papirom ili ekranom. Poslije se obicˇno zamjeriš nekomu tko se prepozna, obicˇno i više njih, jer nisi napisao svaka je slicˇnost s ljudima i događajima slucˇajna. Zahvaljujuc´i citatu Miljenka Jergovic´a mogu se tek složiti s Refikom Licˇinom da piše teško i nad svojim se pricˇama oznoji kao da kopa grobove.
Što više kratkih pricˇa pišem, što više pripovijesti pripovijedam, to mi se više laviraju razlike između njih jezicˇno – no tako je i u pjesmama – kad mi ponestane, zatreba rijecˇ kako bih što bolje oslikala, ilustrirala misli – te, primjerice, i u kajkavske upadaju štokavizmi, žargonizmi, anglizmi... To je moj prostor istraživanja, studiranja, moj škicnbuh. Tu skiciram minijature kao svojevrsnu pripremu za panoramska platna. Umišljam si: poput nekadašnjih starih majstora i njihovih ucˇenika. Moji se pripovjedacˇi/pripovjedacˇice javljaju iz razlicˇitih kutova, perspektiva, u razlicˇitim materijalima i stilovima. Katkad zapisujem granitnom olovkom, katkad penkalom ili nalivperom, omasterom, a katkad šrajbmašinom ili lapto- pom. Katkad crtam ugljenom, možda pastelom ili akvarelom, temperom na papiru, uljem na platnu ili kombiniranom tehnikom. Izmišljam kolaže i mozaike. Katkad su moje pricˇe skice gotovo monokroni kondenzati, a katkad se raspršte svakojakim bojama...