UMPAH - PAH CRVENOKOŽAC Rene Goscinny, Albert Uderzo
Šifra: X1-75
Dostupnost artikla: Artikl nije dostupan
Autor
Rene Goscinny, Albert Uderzo
Uvez
Tvrdi
Izdavač
Bookglobe
Godina izdavanja
2007
Stranica
48
Stanje
Rabljeno / Odlično očuvano 10/10
26,54 €
Proizvod trenutno nije dostupan
Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
UMPAH - PAH CRVENOKOŽAC Rene Goscinny, Albert Uderzo
Asterix predstavlja svog velikog brata : knj. 1
Francusko osvajanje divljih prostranstava Sjeverne Amerike nije teklo baš onako kako su Francuzi planirali, jer su im se hrabro oduprli vrli ratnici iz plemena Šavašavaha. Borba je bila duga, iscrpljujuća i bez pobjednika, a na kraju su osvojena bila srca mnogih klinaca (i onih ''malo starijih'' klinaca) kroz gotovo pola stoljeća...
Zanimljivosti: Ostvarenje legendarnog francuskog dvojca Goscinnyja i Uderza, koji su ipak puno bolje upamćeni po svom zajedničkom radu na Asterixu Galu. Prva od ukupno pet epizoda ovog serijala. Radnja se dešava u XVIII. stoljeću, za vrijeme Francuske kolonizacije Sjeverne Amerike, i mislim da je nepotrebno naglašavati da sa stvarnim povijesnim činjenicama nema nikakve veze. Pleme iz kojeg potječe Umpah Pah - Šavašavasi (u francuskom originalu Shavashavas) je izmišljeno. Jelo koje Umpah Pahu daje snagu (kao Popaju špinat) je ''pemikan'' (eng./franc. pemmican), jelo koje zapravo postoji, a kojim su se hranila mnoga nativna plemena Sjeverne Amerike. U ''originalu'' se sastojalo od sasušenog i mljevenog mesa, pomiješanog sa moždinom i mašću raznih šumskih životinja (od jelena do medvjeda) i bobicama koje su rasle po šumama i proplancima Sj. Amerike. Danas, puno godina poslije, pemikan se još uvijek može pronaći po velikim supermarketima, naravno u svojim moderniziranim oblicima. Šuška se da se navodno i Oliver Mlakar osobno interesirao za ovo jelo, ali nažalost svojih pet minuta u ''Malim tajnama velikih kuhara'' (za razliku od famoznog đumbira) pemikan nikad nije doživio... Raznorazni ispiti kojima su se podvrgavali ratnici sjevernoameričkih plemena da bi dokazali svoju hrabrost i veličinu su doista postojali. Međutim, to se ipak dosta razlikovalo od ovog ispijanja vruće čokolade, škakljanja perom po nosu i gađanja (zavezanih očiju) lukom i strijelom udaljenu metu.