Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Zaprešić : monografija Višnja Goljački
Autorska monografija Zaprešića (Banov grad za dobar život) o dvadesetoj obljetnici grada „kulturne poslenice“ Višnje Goljački s povijesnim prilozima dr. sc. Agneze Szabo i dr. sc. Alana Labusa (na prvih 60 stranica) namjerila je biti „jedan od znamena vremena, na crti povijesti međašnjih godina“: dakle onih koje obilježuju nastanak grada. Kada je Zaprešić prestao biti selom, ako je 1955. postao općinom, a 1995. u slobodnoj Hrvatskoj gradom i može li Zaprešić uistinu postati „idealnim gradom 21. stoljeća“, kako u uvodnoj priči kaže autorica, vremenski su i prostorni markeri. Možda svi mi već živimo to „sutra“, naime „ono idealno“, ali tako da ga još prepoznajemo kao „prošlost“? Zaprešić čuva svoje antinomije: u Zaprešić možete doseliti, u njemu čak ugodno živjeti, ali se u njemu, tamo negdje od 1966., „moreš roditi samo slučajno“, kako glasi dosjetka najzaprešćanijeg Zaprešćana Ivana Čedomira Ostreša. Jedinstven je i po tome što je nakon postanka gradom u njemu osnovan „Klub Zaprešićana - Zaprešćan“ (na gradskom proračunu od 2001.), koji već u službenom nazivu održava dvojstvo „recentnih doseljenika“ (dotepenaca) i „autohtonog stanovništva“ (starinaca), kako veli dr. sc. Labus u predgovoru. Vjerojatno svjestan insuficijentnosti i površnosti u tekstualnom dijelu, pogotovu glede „kriterija“ izbora, on se već u predgovoru „znanstveno“ ograđuje: 1. monografija „ne pretendira na sveobuhvatnost“, ona je „izbor iz tema“ i 2. ona „nije znanstvena monografija“. Tako je gotovo jedini „kriterij“ izbora ostao arbitrarnim: ne zna se gdje prestaje općina, a gdje počinje „najpoželjniji grad“, ruralna „gradska idila“. Taj „qudlibet“ u pristupu u tekstualnom je dijelu postao potpuno proizvoljnim: od „pretpovijesti“ „zaprešićkoga kraja“ (bilo je to u danima Seta) do materijalnih grješaka.