Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Zdravo Andrej Marčelo Arđili
Plemenita i naivna knjiga.
U biblioteci sam se mašila za nju zbog naslova, pitajući se ko je taj Andrej u italijanskoj knjizi za decu, ali se ubrzo ispostavilo da je Razija Sarajlić tako prevela naslov "Ćao, Andrea", valjda da se ne bi deca zbunjivala što je Andrea ovde muško ime. A sama knjiga... Marčelo Arđili je bio komunista i ova knjiga je ne levičarska, nego KOMUNISTIČKA knjiga za decu, ali uz onaj plemeniti patos koji je prisutan u takvim knjigama kad komunizam nije nametnut spolja i odozgo nego je iskreno usvojen zbog svesti o nepravdi u svetu. Andrej, tako, nije pravi dečak nego živi simbol sve obespravljene i siromašne dece, i autor nam to vrlo jasno stavlja do znanja. U ovoj priči o novinaru neženji koji pokušava da usvoji ili bar socijalizuje slobodarskog dečaka sa ulice, nema ni truni onog što bi se u nekoj današnjoj varijanti moralo pojaviti - ni prisenka psihologizacije ili patologizacije njihovog odnosa, ni iskliznuća u fantastiku ili realističkog domišljanja koji bi objasnili Andrejevo poreklo i njegova odlaženja i vraćanja. Andrej je ponosno eksplicitna alegorija o tome da je deci neophodna sloboda da bi postala slobodni odrasli, a da za odrasle ima spasa jedino ako to uvide. Retro i naivno do neuverljivosti? o da, krajnje. Ali i nežno i iskreno.
Evo možda najuspelijeg trenutka u knjizi, kad Andreja bogataška deca ismejavaju jer ne poznaje njihove igre: "Vi ste ti koji ništa ne znate! Ja sve znam. Znam koji je najbolji način da se pođubri njiva, znam kako se drži svinja kada se kolje, kako se treba smjestiti u jednom krevetu kada nas je četvoro, znam gdje treba zagristi hobotnicu da je usmrtiš, kako se prave figurice od hljeba koji ti daju u zatvoru, znam kako se rađaju djeca, a vi, koji se u razgovoru razmećete raznim prljavštinama, vi ne znate čak ni kako ste rođeni!"