Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Zvona s Kaptolona Stijepo Mijović Kočan
Riječ je o knjizi u koju je autor uvrstio trideset tekstova („zapravo istinitih samoživotopisnih zgoda i kratkih pripovijesti“), dobrim dijelom prvi put objavljenih u Večernjem listu, a motivima često vezanih uz njegov autofikcijski roman Sin otac sin i biografsko-memoarsko ostvarenje Čoek zlatnije ruka, posvećeno ocu: priče Sonet u kutiji, Teci Savo, Čitačica novina, Gade!, Priča o bijelom kruhu, Sin i snaha u kratkom posjetu, Tatina sandolina… Naslov knjizi dala je uvodna priča Zvona s Kaptolona (sintagma koja simbolizira zvonjavu sa zagrebačkog Kaptola, izravna posudba od sjajnog pjesnika religijskog nadahnuća Ivana Goluba). Pisac smatra da je to za knjigu nosiva pripovijest, koja govori o teškom razočaranju protagonista priče don Ive, jer „razbija iluziju o nama Hrvatima kao o uvijek domoljubnim i poštenim ljudima, što nije dobro, ali je, žalibože, istinito.“ Priča možda sugerira da je posrijedi religiozna tematika, ali se radi, dodaje pripovjedač/autor, o „istinitoj zgodi iz vremena Domovinskog rata“. Dum Ivo imao je uređenu kuću ponad Gruža, na crti razgraničenja, i bio je siguran da neprijatelj tuda neće proći jer su u njoj bili „hrvatski dečki“. Ali kad je nakon rata došao vidjeti kuću, „nema niđe ničega! Ni funjestre, ni ormara, ni stolca, ni posteje, ni komonćina… ni anci škojke od zahoda! Ni anke utičnice! Čak ni vodova od struje u zidovima, i nju su iskubili! Ma ne četnici! Oni nikad u nju nisu uljegli. Nego ovi naši, sad. Zato je moja kuća ponosa – kuća srama!“